понедељак, 28. јануар 2019.

VODOPADI U KANJONU KAMIČKE REKE

       Posle dve godine od zadnjeg pokusaja prolaska kroz kanjon, u prolece 2014 krecemo ponovo u novu avanturu cvrsto reseni da sada idemo do kraja .U ranu zoru na svojim dvotockasima krecemo kroz Prisjansko naselje uspon ka Bozuratu,mestu sa koga se pruza najlepsi pogled na Pirot kao i greben Stare planine i Midzor  jos uvek pod snegom. ---- "Pirot na dlanu". 
SJAJAN POGLED NA PIROT I MIDZOR
       
Nastavljamo dalje spust ka selu Prisjan i jos potom 2km.do sela Kamik.I sada trazimo ljubaznog domacina gde bi ostavili bicikle.Nailazimo na deku koji nas vodi u svoj dom gde je ziveo sa suprugom, jednom divnom bakom.Nemamo mnogo vremena za zadrzavanje.Popricasmo malo sa ljudima i na dekino pitanje : " Gde smo se uputili. " odgovaramo :"Idemo u kanjon ,recite nam moze li se proci kroz njega sve do mosta?" Deka nas gleda i odgovara: "Ama deco ne morate kroz kanjon za Cerev Del ,imate gore put,idite si po njega " .Al deka neshvata nas cilj i zelju da prodjemo i vidimo ceo kanjon iako i dalje nemamo pojma da li moze.Na njihov zahtev fotografisem njega i suprugu a potom menjanje obuce (opet cizme :) ) i pokret .Sada nam je vec poznata staza tako da pravac na "Svetenu vodu" da se osvezimo a onda se penjemo ka pecini "Babina Iza ". Kratak obilazak i potom silazak u kanjon.  



  •    
  •    U prethodnom postu sam pisala da ne ocekujte nikakva obelezja ,nikakvu stazu.Krecete se kako u tom momentu smatrate najbezbednije pazeci na svaki korak .Prolece je i voda je hladna tako da nije prijatno gaziti bos.Vode je za nijansu bilo vise od proslog puta tako da nam je konopac koji smo poneli dobro dosao.Ulazimo u bajkoviti divlji svet Kamicke reke. Bujna vegetacija ,razne vrste biljaka kao i kamenje obraslo mahovinom cini prizor fantasticnim .. 



  •    







  •   Moram da priznam da bez Nenadove velike pomoci na pojedinim mestima sigurno ne bih uspela sama. On bi se penjao uz vodopad a onda pomagao meni .Na jednom mestu secam se dobro sam udarila koleno o stenu ali srecom sve je bilo u redu.Sto smo ulazili dublje u kanjon kroz glavu su mi se motale misli... Sta ako naidjemo na nesavladive stene moracemo sve to nazad da bi se izvukli iz kanjona jer zbog vertikalnih litica ne mozes da izadjes gde hoces.Ali sa svakim novim vodopadom, sa okolinom koja je bila neverovatno lepa negativne misli su otisle i prepustili smo se uzivanju.                        


     
    CISTA VODICA 



    MISLIM DA JE SVAKI KOMENTAR SUVISAN ,FOTOGRAFIJE GOVORE SAME ZA SEBE 



           U jednom kratkom delu se cak i probilo sunce i pred nama gore u steni prikazala cudna figura nalik na usnulog coveka. 


     
    Posle ko zna koliko sati probijanja,penjanja,fotografisanja i veoma kratkih pauza iako jos uvek u kanjonu ispred nas ugledasmo sumu.Znak da smo blizu cilja.Ali jos jedan lep vodopad je ispred nas kao i gomila stena kao da ih je neko nabacao. Srecni sto citavi stigomo do kraja prepustismo se uzivanju poslednjeg vodopada i konacno malo duze pauze.E ,jos je ostalo da se dokopamo sume .Ali uz vodopad tesko a ogromno kamenje desno od vodopada je zatislo prolaz.Dok sam ja fotografisala Nenad ide da nadje najpogodnije mesto za savladjivanje zadnje prepreke.U dnu ogromnog kamenja bio je mali otvor tek toliki da se provucemo kroz njega. 




                   Tako i bi ,provukomo ranceve a potom i mi.Tu je bio kraj  preprekama ,kraj strmih litica,ogromnog kamenja ,sledio je pitomi deo reke sve do mosta i puta koji na desno vodi za selo Cerev Del a levo nazad ka selu Kamik.Kod mosta smo konacno mogli da sednemo i na miru napunimo baterije jer osim pesacenja do sela trebalo se biciklom vratiti nazad u Pirot.Srecni i prepuni sjajnih utisaka onim sto smo videli nisam ni osetila umor i  uzbrdicu od Prisjana pedalajuci ka vrhu Bozurata odakle je sledio spust do grada. Ali i tu se nismo zaustavili .Nakon dve godine opet smo se vratili ali ovoga puta u leto da prodjemo ceo kanjon ali bez vode.Mislite lako ?Paaa,i nije bas ! Ali o tome neki drugi put !                                                                                      Snezana i Nenad Lazic                                                         

                     


      




      








       

          Додајте натпис

    уторак, 22. јануар 2019.

    KANJON KAMIČKE REKE

           Jedan od manje poznatih bisera prirode u pirotskoj opstini nalazi se 14km juzno od Pirota nadomak sela Kamik na Kamickoj reci u podnozju Vlaske planine. Kanjon neopisive lepote duzine nekih 2-3 km u cijoj se okolini nalazi izvor lekovite vode, pecina, vodenice i mnostvo lepih vodopada. Putokazi ne postoje kao i staza kroz kanjon. Iako je mali potrebna je velika opreznost, jer kada je velika voda mora se penjati uz strme litice kako bi zaobisli vodopad. 
    SVETENA VODA
        U prolece 24.4.2012 smo se  biciklama dovezli do Kamika. Na pocetku sela srecemo zenu kod koje ostavljamo bicikle. Na nase pitanje kuda najbolje za kanjon mestanka krece da nam pokaze put. Zahvalni zeni nastavljamo dalje sami preko livade ka napustenim vodenicama. Divan prolecni dan, priroda se budi, miris rascvetalog drveca opija dusu, a u daljini preko zelenih livada nazire se Midzor jos uvek pod snegom. Inace u prolece je kanjon bogat vodom dok leti voda presusi. Idemo prvo da nadjemo izvor Svetene vode.                                                                                                 
        Nedaleko od prve vodenice nailazimo na coveka sa stadom koza. Zastajemo da popricamo i informisemo gde je najpogodnije uci u kanjon. Prica nam o nekadasnjem zivotu u selu, vodenicama koje su bile zive. Iznad kanjona postoji mala pecina "Babina iza", posto je skrivena u sumi  tesko bi je sami nasli, covek se ponudi da nas odvede do nje. U njoj je po prici zivela baba sa porodicom nakon sto su joj Turci zapalili kucu. Ali pre toga nas vodi do neobicne "Dzacine vodenice". To je jedna okrugla rupa u steni i kojoj je bio vodenicki tocak. Navodi nam imena "bumbaka" (virova) kao sto su Djavolski, Konjski, Govedji bumbak kao i "Tamno vrelo". Krecemo kroz sumu ka pecini, provlacimo se kroz otvor u steni i ulazimo u pecinu. Nakon obilaska silazimo strmom stazom ka reci hvatajuci se za rastinje jer je vlazno i klizavo. Tu nas covek ostavlja, vraca se svojim kozicama a mi nastavljamo dalje sami. Nakon Konjskog i Govedjeg bumbaka stizemo do mesta zvanog Tamno vrelo, voda izvire u pecini i sliva se u Kamicku reku.         
    SJAJAN POGLED NA MIDZOR


    POGLED NA KANJON 


                                                               NEOBICNA DZACINA VODENICA                                                                              
                                                                                                  







        Zbog guste vegetacije sunce skoro i ne dopire u kanjon. Drvece je isprepletalo svoje grane formirajuci tunel, sa strane strme litice u kanjonu veliko kamenje obraslo mahovinom i mnostvo vodopada. Uglavnom se mora kretati kroz vodu, jedino je bilo tesko penjati se da bi se zaobisao vodopad, jer bez konopca se tesko prolazi, cizme su nam dobro dosle za kretanje kroz vodu ali za penjanje i ne bas.







    Prepreke su pocele bivati sve teze. Voda velika, ne mozes kroz vir, uz vodopad, sa strane cinile se nesavladive litice tako da posle mozda km. odustajemo i vracamo se nazad.





      
    Nakon dve godine u prolece 2014 vraticemo se ponovo u Kamik i kanjon u nadi da ga tada prodjemo i istrazimo celog. Da li ce nam uspeti i da li cemo savladati sve prepreke u nastavku...

                          


    Snezana i Nenad Lazic 

    среда, 16. јануар 2019.

    VODOPADI JERISORSKOG DOLA -PARK IZ DOBA JURE

        Jerisorski Do nalazi se u okolini staroplaninskog sela Topli Do na oko 38km od Pirota. Udaljen je nekih 6km od sela i jedan je od najdivljijih predela ovoga kraja, malo ko od planinara zna za njega, uglavnom se obilaze Piljski i Cunguljski vodopad kao i vodopadi u Kiselickom Dolu.
    Prvi put smo ga posetili leta 2015 god., posto smo do svih mesta dolazili biciklama nije bilo jednostavno u jednom danu voziti do sela potom hodati do vodopada i sve to nazad. Tako da smo to ostavili za leto i odmor. Napravili smo kamp na mestu zvanom Sredorek gde se Studenicka reka uliva u Javorsku. Ranom zorom krenuli smo po prvi put u avanturu i upoznavanje Jerisorskog Dola, toliko puta smo prosli pored njega iduci ka Cunguljskom vodopadu, Kurtulskom... 
    Ako hocete da uzivate u vodopadima bogatim vodom najbolje je obici ga u prolece kada se topi sneg ako hocete pravu divljinu, prasumu u leto kada je vegetacija bujna i kada zelenilo opija. Do njega nema obelezene staze, potrebna vam je dobra volja, dobra kondicija i naravno opreznost zbog strmih terena i krenite u avanturu i predele kao iz bajke ili kako ja volim da kazem "Park iz doba jure".

    GRUJIN VODOPAD U LETO 2015.
    Dol se nalazi izmedju Lisevskog dola i Studenicke reke. Od sela Topli Do ide se u pravcu Piljskog vodopada, za njega u samom selu postoji oznaka. Kada stignete do skretanja za Pilj prelazite Lisevski potok i nastavljate dalje jos oko 1,5km do narednog dola, predjete Jarisorski potok, nema potrebe tu ulaziti jer par metara dalje na desno ima put koji je prosecen za secu sume, jedino taj deo kvari sliku i divljinu dola, ali ubrzo prelazite potok i krecete u avanturu. Prvi vodopad je relativno blizu, Grujin vodopad nosi ime po Grujinom vrhu 1300m, ako se udaljite od vodopada videcete iznad i gornju kaskadu. Odavde je vec potrebna velika opreznost, narocito kada je velika voda i kada su klizave stene. Vodopad se obilazi ukoso sa desne strane, zemlja pomesana sa kamenjem kliza pa treba paziti da se ne obori kamen na ostale clanove ekipe.


    NA POCETKU DOLA BULDUZER KVARI SLIKU 

    POGLED I NA GORNJU KASKADU 
    OVO JE SRBIJA 
    OBILAZIMO VODOPAD NA GORE SA DESNE STRANE 
    GORNJA KASKADA GRUJINOG VODOPADA

    Obilazimo Grujin vodopad, vrlo blizu je jos jedna manja kaskada a odmah nakon nekih dvadesetak metara pojavljuje se jos jedan zanimljiv vodopad, jednako je lep i sa malo vode, ali ga je zato teze obilaziti kada je velika voda zbog klizavih stena.





      
    Penjemo se i uz ovaj vodopad i onda sledi malo laksi teren uz potok, ali sa fantasticnom okolinom, kamenje obraslo mahovinom, suma kao iz bajke. Kao sto rekoh ovde nama staze, najpogodniju stazu pravite sami prelazeci cesto sa jedne na drugu stranu potoka. Ovde nema drvoseca, ovde drvece umire samo, mocne bukve ponosno stoje cineci ovaj predeo nestvarnim.
    PRIRODNI MOST

    Posle nekih 2km hoda uz potok stizemo do Zelenog vodopada, kada smo ga prvi put ugledali ocarao nas je svojom lepotom. Vodopadu smo dali ime "zeleni" zbog stene niz koju se sliva voda,  u celosti je obrasla mahovinom. Nas prijatelj iz Toplog Dola nam je rekao da ga oni zovu Komin, ali mi kao i nasi drugari iz Nisa prekrstismo ga u "Zeleni" vodopad jer mu zaista pristaje to ime. Njegova visina je nesto preko 10m, tada nam je to bila krajnja tacka dokle smo isli, jer uz njega dalje nije moglo osim sa posebnom opremom za penjanje, pokusali smo da ga obidjemo sa leve strane, medjutim bila je velika greska, Teren strm, kamenje kliza, nemate oslonac tako da smo na vreme odustali i spustili se dole do vodopada. Za prvi put i to je bilo sasvim dovoljno.










    Posle nekoliko meseci vratili smo se ponovo do Zelenog vodopada u nadi da cemo ovoga puta naci nacin da ga zaobidjemo i nastavimo da istrazujemo dol dalje. Prosli put smo isli s leve strane, sada idemo desnom stranom, takodje strm teren ali opet savladiv za razliku od proslog puta. Izlazimo oprezno do stene i krecemo se uz njih dalje i dolazimo iznad vodopada. Ispred nas cinila se nesavladiva stena. Krecemo ispod stene preko kamenja gde nailazimo na jos jedan manji vodopad, zaobilazimo i njega, i nailazimo na jos jedan dvokaskadni vodopad.

    PROLAZ ISPOD STENE 

     IZA JE JOS JEDAN VODOPAD







    Tu je kraj nase avanture. Zbog nedostatka vremena krecemo na desno da se penjemo strmo kroz sumu nekih 70m  do puta koji  posle nekih kilometar hoda izlazi  na put Topli Do - Beledje, jer vracati se kroz dol istom stazom bilo bi suvise naporno. Po izlasku na put krecemo se na desno ka selu prolazeci pored  gornje kaskade Piljskog vodopada. Istrazivanje celog Jarisorskog dola ostavljamo za neki drugi put!                                                                                                                                                                                                                                               Snezana i Nenad Lazic